U ljudskom želučanom soku, BPC 157 je stabilan više od 24 sata, te stoga ima dobru oralnu bioraspoloživost (uvijek se daje sam) i blagotvorne učinke na cijeli gastrointestinalni trakt.Ovo je važna razlika od ostalih standardnih peptida, koji su funkcionalno ovisni o dodatku nosača ili se inače brzo uništavaju u ljudskom želučanom soku. Prema tome, sugerira se da je stabilni BPC 157 posrednik Robertove citoprotekcije, koja održava cjelovitost gastrointestinalne sluznice.Predlažemo da je doprinos BPC 157 Robertovoj citoprotekciji – to jest, sposobnost suzbijanja temeljnih želučanih lezija izazvanih alkoholom, koju je Robert nazvao citoprotekcijom – i sposobnost suzbijanja lezija koje proizlaze iz izravnog štetnog kontakta štetnog agensa sa stanicom. predstavljaju perifernu vezu između crijeva i osi mozga.
Perović je izvijestio da BPC 157 ima izražen terapeutski učinak koji se odnosi na oporavak štakora s ozljedom leđne moždine s paralizom repa (1-minutna kompresijska ozljeda sakrokaudalne leđne moždine [S2–Co1]).Točnije, jedna intraperitonealna primjena BPC 157 10 minuta nakon ozljede neutralizira negativne učinke.Nasuprot tome, ozljeda leđne moždine i paraliza repa traju kod neliječenih štakora, procijenjeno danima, tjednima, mjesecima i godinu dana nakon ozljede.Važno je napomenuti da BPC 157 ublažava često uzrokovanu štetu.Pritom terapija BPC 157 rezultira evidentnim funkcionalnim, mikroskopskim i elektrofiziološkim oporavkom.
Važno je napomenuti da kod štakora s ozljedom leđne moždine postoji trajna reperfuzija.Nakon što se BPC 157 primijeni 10 minuta nakon kompresijske ozljede, postoji kontinuirana zaštita i više se ne pojavljuju spontani poremećaji uzrokovani ozljedom leđne moždine. Sve ozljede leđne moždine odmah izazivaju krvarenje, s naknadnom smrću neurona i oligodendrocita.
Stoga je moguće da rana hemostaza može biti korisna i omogućiti funkcionalni oporavak nakon kontuzije leđne moždine u štakora.Međutim, učinak koji ima BPC 157 vjerojatno se razlikuje od jednostavnog hemostatskog učinka koji bi ublažio ozljedu leđne moždine, jer BPC 157 također značajno poboljšava funkciju trombocita kod štakora bez utjecaja na faktore koagulacije.Tijekom oporavka od ozljede leđne moždine, BPC 157 također izravno štiti endotel, ublažava smetnje periferne vaskularne okluzije, brzo aktivira alternativne premosne puteve i djeluje protiv sindroma izazvanih okluzijom vena.Prema tome, pod pretpostavkom da postoji značajan venski doprinos kompresiji leđne moždine, zamislivo je da ponovno uspostavljeni protok krvi posredovan BPC 157 može nedvojbeno doprinijeti učinku brzog oporavka.Nadalje, s obzirom na to da BPC 157 potiče trajnu reperfuziju nakon kompresije leđne moždine, treba napomenuti da kada se BPC 157 daje tijekom reperfuzije, on djeluje protiv moždanog udara izazvanog bilateralnim stezanjem zajedničkih karotidnih arterija.BPC 157 rješava oštećenje neurona i sprječava poremećaje pamćenja, lokomotorike i koordinacije.BPC 157 očito ispoljava te učinke mijenjanjem ekspresije gena u hipokampusu.
Zaključno, BPC 157 ima blagotvorne učinke na moždani udar, shizofreniju i ozljede leđne moždine.
Istraživači su dosljedno dokazivali da BPC 157 ima bezbroj blagotvornih učinaka u cijelom tijelu.Nema razloga naznačiti da su prednosti BPC 157 ograničene valjanošću korištenih modela i/ili ograničenjima metodologije.Doista, možemo tvrditi da učinkovitost, laka primjenjivost, siguran klinički profil i mehanizam BPC 157 predstavljaju alternativni, vjerojatno uspješan, budući terapijski smjer za neurološka stanja.Stoga su potrebne dodatne studije kako bi se razjasnilo kako bi se potencijalna terapija BPC 157 konkretno bavila mehanizmom djelovanja koji uključuje više substaničnih mjesta u CNS-u.Treba istražiti utjecaj na funkciju većine, ako ne i svih, neuronskih sustava na molekularnoj, staničnoj i sistemskoj razini.Neki visceralni ponavljajući prijenos CNS-a ili cirkumventrikularnih organa, jedne od rijetkih regija u mozgu bez krvno-moždane barijere, poznat je put kojim sustavno primijenjen peptid može izvršiti središnji učinak.Dakle, mora djelovati unutar osovine crijevo-mozak, bez obzira je li to djelovanje izravno ili neizravno.
